Пређи на главни садржај

Постови

ONI SE BUDE

  Oče, grešio sam! Dugo sam istinu skrivao od svih, a najviše od samog sebe. Vi dobro znate da sam ja poznata ličnost. Prepoznaju me na ulici i smaraju za autogram i zajedničku fotografiju. Imam i para, primam nezasluženo visoku umetničku platu, derem marketinške agencija za reklame i snimam programe za poremećenu javnost. Živim kao bubreg u loju. Vi to dobro razumete. Ali da bi me i ostali pravilno razumeli, reći ću da živim kao svaki pop koji ima oko sebe veran narod, pa ga krštava, osvećuje mu kolače i vodicu, a i sahrane, božemiprosti, idu kao u vreme korone.      Verovatno se pitate šta meni uopšte nedostaje. Šta bi to moglo mene da muči? Pa evo da Vam ispovedim.      Poslednjih 12, 13 godina nisam imao baš nikakvih muka. Sve mi je bilo potaman (a nije da nisam primetio da većini popova nije kao meni ili da oni nisu ja). Ne mogu da poreknem ni da su me neki drugovi iz detinjstva zvali da se pojavim u medijima i podržim onu javnost ko...
Недавни постови

OBRAĆANJE PREDSEDNIKA POVODOM NOVE GODINE (MOŽDA I POSLEDNJE)

  Poštovani prebivaoci  (na ovom prostoru),      Pošto sam ja human, snalažljiv, vredan, obrazovan, pametan, empatičan, nadahnut, kreativan, organizovan, analitičan, a pre svega šarmantan i nadasve privlačan predsednik, pa tek onda možda i običan čovek – želim najpre da vam saopštim da će od Nove godine prevoz biti besplatan...      Šta, to ste već čuli? Stara vest? Dobro, a da li ste već čuli da ćemo našoj mladosti, našim studentima i đacima, osim povoljnih kredita, obezbediti i odmor na Maldivima (preko Dubaija) posle svakog položenog semestra! Da ćemo na svakom fakultetu otvoriti egzotičnu masažu s Tajlanda, da će studenske menze imati keto-dijetu, organsku ishranu, domaće specijalitete i prave nemačke kobasice (koje i ja volim da pojedem). Dalje, dragim studentima obezbedićemo i besplatne kurseve joge, zumba-plesa i popuste za kozmetičku i estetsku hirurgiju u najpoznatijim privatnim klinikama. I to nije sve! Ukidamo samofinansiran...

NOVOGODIŠNJE MOJEJAVLJANJE

  Opet Nova godina! Opet ja! (Realno, ko bi drugi?) Razmišljao sam nešto da ove godine promenim naziv svog solističkog novogodišnjeg nastupa, pre svega da promenim reč govor . Obraćanje predsednika je nekako mlako i tunjavo za moju grandioznu iako sofisticiranu ličnost i za tako važan (i beznačajan) praznik kakva je Nova godina. E, pošto sam ja, osim što sam prefinjen, pametan i šarmantan, nadasve prozorljiv – svoj nastup ću ove godine nasloviti mojejavljanjem . Kome se u našoj zemlji bolje javlja nego meni? Pritom znam da najviše volite kad vam se javljam ovako otvoreno, pravo u lice. Ubeđen sam da gutate svako moje javljanje , iako ono gotovo nikad nije ni ukusno ni svarljivo. U ovom trenutku mi se javlja toliko stvari odjednom, da ne znam odakle da počnem. Sačekajte trenutak da se skoncentrišem i fokusiram. Ma, čekali ste više decenija, sigurno vam neće biti teško da se strpite još koji minut. A javlja mi se, pre svega, da ću i dalje da radim ono što me najviše zadovolja...

OBEĆANA ZEMLJA (PRIČA IZ KNJIGE "SVET JE ISTI")

  Nijedan deo sveta nije me ostavio bez upečatljivih utisaka. Brižljivo sam ih skladištio i nosio sa sobom i smatram ih velikim životnim bogatstvom. Kad god bih se vraćao iz Jordana, padalo mi je na um da kad bi kojim slučajem utisci imali svoju materijalnu težinu – moje putne torbe sigurno ne bi bili dovoljne da u njih stanu i bile bi preteške za dozvoljeni prtljag svih avio-kompanija. Svaki dolazak u ovu zemlju otvarao mi je nove vidike i pisao novo poglavlje moje knjige utisaka : zemlja drukčijih a zapravo istih ljudi, zemlja kulturno-istorijskih spomenika iz različitih epoha i istih takvih civilizacija, zemlja koja izlazi na dva mora (od kojih je jedno mrtvo ), zemlja šumovitog severa i pustinjskog juga. Zar ovako ne bi trebalo da izgleda svaka obećana zemlja ? Veoma mi je teško da izdvojim svoje omiljeno mesto u Jordanu, toliko ih je. Naravno da sam ostao bez daha ulazeći u kanjon istorijske Petre, a pogled sa stene na pejzaž verujem najlepše pustinje na svetu Vadi Ram (Wa...

ZABRANITI ŠAKIRU

  Najviše mi na onu stvar ide alarm. Ne podnosim ga. Moji roditelji su se budili na stari sat na navijanje, čiji je mali čekić na vrhu udarao u dva zvonca i proizvodio buku koja je budila iz mrtvih. Jedne večeri zalepio sam žvaku na ta zvonca, tako da se jebeni čekić zaglavio. Tog jutra je moj ćale propustio radnički autobus. Pretukao me je kao vola u kupusu! Nemam pojma zašto se vo bije baš u kupusu, a ja bez kupusa, ali su mi tragovi kaiša dugo ostali na levoj butini. Današnji alarmi su s mobilnih telefona, tako da nemam gde da zalepim žvaku. Od kada sam se odvojio od matoraca, uglavnom se budim kad mi je volja. Ali sam danas bio primoran da uključim taj prokleti elektronski budilnik jer nisam smeo da zakasnim na aerodrom. Polazak aviona je predviđen za 6.00 ujutru! (Ako ikada dođem na čelo naše nacionalne avio-kompanije, svi letovi će biti od podne.) Jedva sam podigao glavu sa svog svilenog jastuka, otvorio oči i upalio svetlo. Dobro, moraš se malo i žrtvovati za posao, kažu. ...

HUMANITARNI I PORODIČNI FESTIVAL "MIRIS BOJA", BEOGRAD, KALEMEGDAN 4. JU...

LJUBAV NA KALEMEGDANU

         Na Kalemegdanu, na klupi ispred Opservatorije, prvi put sam poljubio devojku, onako stvarno. Žvakala je žvaku koja je mirisala na jagodu. Sva trema i mucava razmena reči, dok smo prolazili pored košarkaških terena i kroz zamračeni tunel Stambol-kapije, nestali su s tim poljupcem. Zažmurili smo i u tom mraku udružili naše hrabrosti. Kad god pomirišem ili zagrizem jagodu, setim se te večeri.         E, ovo što sam sad podelio s vama sigurno su doživeli gotovo svi Beograđani.        Beogradska tvrđava, dakle, pamti sijaset poljubaca s različitim ukusima.          Ovaj mali ljubavni uvod je zapravo naš poziv da u nedelju, 4. juna, od 12.00 časova, baš na Kalemegdanu, na terenima košarkaškog kluba Partizan , dođete na humanitarni, porodični festival koji smo organizovali za vas, da povedete svoju decu, svoje komšije, dobre ljude koje sigurno poznajete, sve o...