Zažmurite na trenutak i mislite o Njemu. O mraku. On postoji. Nije izmišljen, stvaran je. Možda ste se setili detinjstva? Imali ste strah od tame? I ja sam se kao dete bojao mraka i tražio da dodirujem majčinu ruku sve dok me ne bi savladali snovi. U tom mraku mi je bila potrebna majčina blizina, običan spoj mojih i njenih prstiju. Mogao je to da bude i samo mali prst, onaj koji smo kao deca koristili za pomirenje. Ta povezanost je, kao provodnik, prenosila toplinu i, ono što je najvažnije – ljubav i osećaj da sam nekome vredan. Ako ti je um slep, oči su ti beskorisne – pre dve godine mi je ovim rečima gospodin Suhel Bakain ilustrovao svoju misiju. Prisustvovao sam njegovoj slikarskoj radionici u Kraljevskoj akademiji za slepe, u Amanu, glavnom gradu Jordana – s decom koja ne vide ili jedva vide. Njegov jednostavni zaključak glasio je ovako: Mračne pojave u našim životima pravi naš um ! ...