NAVIJANJE

 

Goool! Znao sam da ćemo im ga zabiti u produžetku!

        Vrisak je pripadao Srbislavu, a prolomio se posle pobedonosnog pogotka njegovog tima, koji se dogodio posle regularnog toka utakmice, u šestom minutu produžetka, i to nakon sumnjivog penala.

        Srbislav je bio vatreni navijač najuspešnijeg fudbalskog kluba u svojoj zemlji. Iako je bio već u ozbiljnim godinama, strast navijanja, koja ga je pratila od detinjstva – nikad ga nije napustila. Navijanje je bilo neraskidivi deo njegovog života, kao da nikad i nije odrastao.

        Paradoksalno je to što je Srbislav inače radio na mašini za navijanje! To jest, bio je zadužen za mašinu koja je navijala kablove. Firma je bila iz razvijenog sveta. Nerazvijeni Srbislav nije, međutim, bio zadovoljan svojim radnim mestom, a ni primanjima. Sam posao neprestanog navijanja kablova izazivao je u njemu nemalu frustraciju. Zato ga je ovo drugo navijanje opuštalo i pomagalo mu da svoje nezadovoljstvo isprazni na stadionu ili ispred televizora.

        Navijanje se Srbislavu prosto uvuklo pod kožu. Jednostavno nije mogao bez njega. Opsedalo ga je. Navijao je on i za klubove izvan svoje zemlje, za razne sportiste, za političare, za ljude koji šetaju, za automobile koji jure ulicama..., za sve živo! Srbislav je postao zavisnik od navijanja. Ne znam jedino da li je navijao dok je spavao, odnosno sanjao, ali na poslu i van njega – u svim prilikama! Kad nije gledao neki sport, navijao je za ono što se odvijalo ispred njegovih očiju, šta god to bilo. Svaki događaj se istog trenutka pretvarao u takmičenje, a svako takmičenje mu je smesta omogućavalo da počne da uživa u svom neobičnom hobiju.

        Vama možda pogled na ulicu ne budi nikakvu posebnu emociju, ali u Srbislavu bi odmah počelo da raste uzbuđenje. Da li će onaj vozač crnog automobila proći na crveno svetlo? Uvek je navijao za najbržeg ili za najbezobraznijeg vozača. Večera s kumovima je takođe mogla da probudi navijačku požudu. Ako bi se kum napio, kuma bi se s njim posvađala. Kladio se sam sa sobom da će uspeti da kuma napije brljom od šljivovice iz prošle godine, a onda je navijao za njega u izazvanoj svađi.

        U firmi (iz razvijenog sveta) za proizvodnju kablova spremao se štrajk zbog niskih plata. Srbislav u tome začudo nije učestvovao. Iako, kao što smo već rekli, nije bio ni najmanje zadovoljan uslovima rada i zaradom – nije se pobunio! Nije znao kako to da objasni ni samom sebi. Njegova mašina nije bila ugašena. Bila je u pogonu. Zar nije već odavno bio zaključio da i njemu odgovaraju bolji uslovi rada i veća zarada? U čemu je bio problem? U tome što je Srbislav navijao za poslodavca! Ne za sebe!

        Kolege koje su se pobunile dobile su otkaz. Srbislav je na neki čudan i poremećen način bio zadovoljan.

        Mašina za navijanje kablova radila je bez prestanka, sa sve većim učinkom, a rezultati su svima bili očigledni. Firma iz razvijenog sveta je sve više zarađivala, uslovi rada postajali sve teži, a plate sve nedovoljnije. Ipak, njegova zavisnost od navijanja ne samo da nije splasnula, već se duplirala! Kao što je i njegovo navijanje dupliralo zaradu firmi koja nije bila njegova.

        Nerazvijeni Srbislav je i dalje bio neobjašnjivo zadovoljan.

        Počeo je rat. Kakva je tek to prilika za navijanje!

Коментари

  1. Ja sam došao do zaključka da je navijanje presudno za donošenje većine odluka većine ljudi.
    Postoje činjenice, koje se ni u dnešnjim digitalnom matriksu ispiranja mozgova ne mogu osporiti. Jasno je ko je sve do ove godine planirao, pripremao i izazivao ratove hiljadama kilometara daleko od vlastite teritorije. U tim ratovima je počinjeno mnogo zločina i uništavanja. Rezultat toga je očaj i zlo na duga vremena.
    Ipak, za onoga ko iz svojih razloga navija za počinioca činjenice su nebitne.
    Navijanje je jače.
    Protiv sam bratoubilačkog rata u Ukrajini.

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala na komentaru. Precizan i jasan. Zlo je odlučilo da pobedi daleko od njene kuće. Molim se za obične ljude,.

    ОдговориИзбриши
  3. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Слепо праћење и уздизање "успешних макроа" у неслућене висине, навијање за брзу пропаст оног другог и мирење са својим проблемима и неуспесима и прихватање тога као нормалног, довела нас је до самог дна! Јадни смо у својој беди али ништа боље нисмо ни заслужили! Уместо да подржимо праве вредности и убеђења, ми окрећемо главу да не гледамо! Дичимо се нечим што никада није ни било наше, некоме ко нам је и судија и џелат и упорно навијамо за своју пропаст! Бар смо у нечему упорни!
      п.с. Знам да звучим црно (не замери пишче) , али већ дуже време је то једини звук истине који ја чујем!

      Избриши
  4. Bez obzira što priče koje pišem govore o našim slabostima i pre svega neobrazovanju, ja sam optimista. Verujem da ćemo se nekako probuditi i već ove godine u aprilu pokazati da imamo kičmu. Verujem, da možemo i naše nemisleće sugrađane da probudimo iz đavoljeg sna. Hvala Cunami na redovnim komentarima.

    ОдговориИзбриши
  5. И ја сам велики оптимиста, наравно! Ово што сам написала је само моје досадашње виђење стварности. На жалост, добро сам је осетила на својој кожи! Као и већина! Али исто тако, верујем у боље сутра и знам да ће ускоро доћи! У априлу ове или јануару следеће године, не знам, али доћи ће! Жељно ишчекујем тај тренутак! 😊

    ОдговориИзбриши
  6. Par godina pred krvavim raspadom Jugoslavije mi je jedan bosanac rekao o Šešelju, tada vrlo popularnom "vojvodi" i televizijsoj zvezdi, koji je svojim pretnjama oduševljavao i do suza zasmejavao brojne maloumne:
    "Takav čovek može da uspe samo u Beogradu", reče mi tada.
    Često se sa tugom setim njegovih reči.

    ОдговориИзбриши
  7. Taj duhovni otac i simbol našeg propadanja i dan danas, ako se ne varam, živi u Beogradu. Pušten je iz haškog zatvora kao neizlečivo bolestan, pre mnogo godina...
    Pobedio je, kaže, ne samo Hag, već i rak! Čudo od čoveka.
    Ili su nam opet podvalili, opet nam ništa nije jasno.

    ОдговориИзбриши
  8. Шешељ, Изедбеговић, Туђман, Милошевић, Коштуница, Трамп....Зар је битно? Више није толико важно ко је и за шта крив, ко је шта рекао /урадио или није, већ каква је штета учињена и да ли ју је могуће исправити!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. ...i danas Bajden. Pogledajte dobro tog čoveka. Ja vidim zlo. A vi?

      Избриши
    2. Треба се чувати луциднога, паметњаковића/свезналице, убице и незналице. Они су најгори!

      Избриши
    3. Možete li ovu vašu opštu, generalnu preporuku učiniti konkretnijom? Da bude jasno šta hoćete da kažete.

      Избриши
  9. Sada je više nije moguće ispraviti, kasno je.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. У том случају, шта је ту је, идемо даље! Врло је важно да не дозволимо нове ! Да због својих најмилијих, најважнијих-наших поколења, не посустанемо више никада, већ да се боримо!

      Избриши
  10. Došlo je vreme da svetski sistem kakvog poznajemo, u kome smo se rodili mi ali i nekoliko generacija naših predaka (počevši od 1802. godine) doživi transformaciju.

    Onaj, koji od svog pada, ne ispušta ovozemaljske događaje iz svojih ruku, i ovaj put je pripremio scenario, dodeljujući različite uloge sebi sklonim pojedincima, koji će - neki po komandi, a neki sa zadovoljstvom odraditi svoje uloge.

    Zavesa se podiže i predstava može da počne: Prvi nagoveštaj haosa u svetu bilo je rušenje berlinskog zida. Kulminaciju haosa - kao početak kraja - predstavlja uvođenje Covid 19 u predstavu.
    Poslednjih par godina, a naročito poslednjih meseci Scenarista se potrudio da svaki čovek na planeti sazna za postojanje deep state (duboke države). Na pomen duboke države ježi nam se koža. Ne želimo je u svojoj blizini, ne želimo je na planeti, ne želimo da pobedi u našoj predstavi. Užasnuta publika , koja do kraja svake predstave uvek i isključivo udobno sedi i gleda, ne pokušavajući da utiče na tok predstave - iščekuje rasplet. Scenarista, koji savršeno poznaje karakter ljudi, osim duboke države kao teze u svojim rukama drži i antitezu: već od 2000. godine razvija ulogu Putina kao glavnog lika, za koga, jelte, navija sav normalan svet. Lagano ali permanentno pridružuju mu se od 2013. godine Si Đinping, a od 2016. godine i Donald Tramp. Neki od gledalaca kliču Putinu, drugi Si Đinpingu a treći Trampu. Scenarista im sprema veliko iznenađenje: na nekoj novoj “Jalti” udružuje ova tri lika na oduševljenje velike većine sveta. I kao u svim holivudskim filmovima na koje nas navikavaju već skoro sto godina, i ova predstava završava se hepiendom. Udruženi, Putin, Si Đinping i Tramp pobeđuju Deep state i organizuju sasvim novi poredak. Svi oni koji sebe svrstavaju u normalan, obican i miroljubiv svet oduševljeni su pobedom. Rezultat pobede biće jedna svetska vlada, jedna moneta, jedna religija. A plebs će to prihvatiti, jer to promovišu (i naređuju) glavni junaci predstave - pobednici. Biće veoma interesantno da vidimo koga će pobednici postaviti na od osnivanja prazno mesto predsednika UN? Još ako zvanično postavljenje bude u Solomonovom hramu…

    Svaka teza ima antitezu. U savršeno osmišljenom, kompleksnom, višeznačnom scenariju i teza i antiteza imaju istog “gazdu”. U ovoj predstavi je to Nepomjanik. Onome ko objektivno sagledava pojedince i događaje kroz vreme, uz dozu pronicljivosti, jasno je da novi poredak koji nam se sprema od strane pobednika odgovara samo i isključivo Nepomjaniku (scenaristi predstave).

    Međutim, Onaj koji je pao, opet je po ko zna koji put zaboravio da Gospod ima konačnu Reč…

    Charles Smith Beograd, 2. lažitrava 7529.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови