Пређи на главни садржај

VLADANKA MORA BITI ZDRAVA

 

        

    Nekom nekontrolisanom erupcijom pogrešnih odluka, lošeg rasuđivanja i lažnog samopouzdanja – dogodila se Vladanka. Došla je da popravi odluke, da pravilno rasuđuje i da podigne samopouzdanje. Da bi savladala tako težak i složen zadatak, morala je da bude zdrava. Sva očekivanja za budući blaženi život bila su poverena samo njoj.

        U početku Vladanka nije delovala bolesno i umereno je govorila o svojim vizijama budućnosti. Koja je, svakako, morala biti blistava. Svi su bili opčinjeni, gotovo hipnotisani jednostavnošću a genijalnošću iznetih planova. Očekivanja su neprestano rasla. Da nam poživi Vladanka u zdravlju – ponavljalo se svakodnevno.

        Dani su prolazili brzo, kao i život. Obećanih rešenja nije bilo. Pritom, počele su da se dešavaju čudne stvari. Koje smo čak i mi primetili, mada smo (kao što smo već rekli) patili od lošeg rasuđivanja.

        Jednog je dana neko srušio celu ulicu. Noću. Vladanka je rekla da su to kompletni idioti, ali i da bi je ona sama srušila, i to u po bela dana! Počeli su da padaju helikopteri. I da se razaraju zgrade iz prošlog veka. A neke druge da se besomučno grade. Svuda. Seklo se drveće. Nizali su se čudni, čak zaprepašćujući događaji. Vladanka je sve opravdavala.

        Da li je Vladanka zdrava?

        Mi ne dovozimo ljude autobusom.

        Naša ekonomija sija, ona je zvezda u usponu u celoj Evropi.

        Našli smo još para. Imamo para više nego što nam je potrebno.

        Nemojte da lažete – niko nije rekao da je najsmešniji virus.

        ...

        Uznemirili smo se. Da Vladanka ipak nije zdrava? Naše sumnje su se potpuno potvrdile kad je izašla iz frižidera i, posle govora potpuno istog kao i onog dana kad se pojavila posle nekontrolisane erupcije, vratila u frižider i zatvorila ga.

        Svi smo u isto vreme počeli da peremo ruke i govorimo uglas: Vladanka mora biti zdrava!

        I, šta ćemo sad?

        Videćemo 3. aprila.

Коментари

  1. Анониман18. март 2022. 14:12

    Držim nam palčeve. Ali nemam iluzije da je većina birača čula o postojanju ili da razmišlja o nekom drugom, osim Vladanke.
    Život piše romane , ali ljudi gledaju TV...
    U najgorem slučaju - realiti TV

    ОдговориИзбриши
  2. Pre će biti da je Vladanka No1 iz Cvećarnice i da mi svi živimo u stripu. Sve imamo: i Grunfa i Bob Roka i superHika i mr. Olivera...i debelog šefa i Jeremiju ...

    ОдговориИзбриши
  3. Права траги-комедија! Све зависи од 3.априла,али бојим се (слушајући шта се у мојој околини шушка) да је већ све унапред завршено. Већ се зна ко је глава, а ко мозак целе операције! Џакови су спремни месецима уназад! Позиви залутали на погрешне адресе... Лица која не постоје....Изаћи ћу, наравно, борићу се, нећу одустати!!! Али, све ми се чини да ће се поновити референдумски сценарио "Биће онако како ОНИ кажу"! Ова "пошаст" ће се тешкооо уништити!

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

ONI SE BUDE

  Oče, grešio sam! Dugo sam istinu skrivao od svih, a najviše od samog sebe. Vi dobro znate da sam ja poznata ličnost. Prepoznaju me na ulici i smaraju za autogram i zajedničku fotografiju. Imam i para, primam nezasluženo visoku umetničku platu, derem marketinške agencija za reklame i snimam programe za poremećenu javnost. Živim kao bubreg u loju. Vi to dobro razumete. Ali da bi me i ostali pravilno razumeli, reći ću da živim kao svaki pop koji ima oko sebe veran narod, pa ga krštava, osvećuje mu kolače i vodicu, a i sahrane, božemiprosti, idu kao u vreme korone.      Verovatno se pitate šta meni uopšte nedostaje. Šta bi to moglo mene da muči? Pa evo da Vam ispovedim.      Poslednjih 12, 13 godina nisam imao baš nikakvih muka. Sve mi je bilo potaman (a nije da nisam primetio da većini popova nije kao meni ili da oni nisu ja). Ne mogu da poreknem ni da su me neki drugovi iz detinjstva zvali da se pojavim u medijima i podržim onu javnost ko...

BUNA PROTIV DAHIJA (moglo je ovako biti)

  – O, Milune! Čuješ li me, Milune! – Ooo, Đorđe, ti li si? – Glavom i bradom. Idemo li na dahije, Milune? – Đorđe moj, znaš da bih ja bez pogovora krenuo, ali – ne mogu! – Zašto, Milune dragi? Kada ćemo ako ne sada. Dahije su odsekle glave svim našim viđenijim ljudima. Ako sad ne ustanemo, mi smo sledeći na redu. – Živka bi mi se naljutila. U nedelju je pozvala bratovljevu rodbinu na ručak, a ti znaš kakva je Živka kad nije po njenom. Gora je od svakog dahije. Mi Slinakovići smo, dobro ti je poznato, uvek bili za pravdu i uz narod, ali ovoga puta... Nemoj, Đorđe, da se naljutiš. Crni Đorđe je otišao do sledeće kuće. Moći ćemo i bez Slinakovića na dahije. Stao je ispred kapije imućne porodice Tenderovića. Tenderovići su bili bogati i uticajni, i nisu propuštali nijednu priliku da istaknu svoju nacionalnu pripadnost, kao i žrtve za svoju zemlju. – Hej, Dragane! Evo ti Đorđe dođe na prag kuće! Dragan Tenderović je otvorio pendžere, ne otvarajući kapiju. – Đorđe, del...

KAO GROM IZ VEDRA NEBA (Srpska priča strave i užasa)

  Kad se rodio Cobe, grom iz vedra neba pogodio je glogovo drvo u parku blizu porodilišta. Drvo se zapalilo i izgorelo, a silina udara uplašila je porodilje. Prema svedočenju jedne babice, a tu priču je Cobetova majka godinama prepričavala – sva deca su zaplakala, osim Cobeta. On se osmehivao.         Cobe je na prvi pogled bio dete kao i svako drugo. Međutim, neki njegovi postupci, a i događaji koji su ih pratili, bili su, blago rečeno – čudni! Imao je već četiri godine, ali se još nije odvajao od majčine sise. Radovao se i smejao isključivo kad bi video da neko prosi ili je u invalidskim kolicima. S drugom decom se nije mnogo družio, a igračke ga uopšte nisu zanimale. Devojčicama je krao lutke i otkidao im glave, ali dečkićima ništa nije lomio – zbog lošeg iskustva: naime, drugaru u obdaništu namerno je jednom slomio točkove na autiću , nakon čega mu je ovaj njime slomio nos! Ukor je, začudo, dobio drugar, a nastavnici su se do neba izvinjaval...