Пређи на главни садржај

PRIČA O IDEJI "MIRIS BOJA"

 

      Zažmurite na trenutak i mislite o Njemu. O mraku. On postoji. Nije izmišljen, stvaran je. Možda ste se setili detinjstva? Imali ste strah od tame? I ja sam se kao dete bojao mraka i tražio da dodirujem majčinu ruku sve dok me ne bi savladali snovi. U tom mraku mi je bila potrebna majčina blizina, običan spoj mojih i njenih prstiju. Mogao je to da bude i samo mali prst, onaj koji smo kao deca koristili za pomirenje. Ta povezanost je, kao provodnik, prenosila toplinu i, ono što je najvažnije – ljubav i osećaj da sam nekome vredan.

       Ako ti je um slep, oči su ti beskorisne – pre dve godine mi je ovim rečima gospodin Suhel Bakain ilustrovao svoju misiju. Prisustvovao sam njegovoj slikarskoj radionici u Kraljevskoj akademiji za slepe, u Amanu, glavnom gradu Jordana – s decom koja ne vide ili jedva vide. Njegov jednostavni zaključak glasio je ovako: Mračne pojave u našim životima pravi naš um!

       Suhel je slikar, koga krasi jedna izuzetnost. On je 2011. godine došao na neverovatnu (a možda sasvim običnu) ideju da u slikarske boje doda različite mirise i da na taj način, vezujući svaku boju za određeni miris – deci koja su slepa ili slabovida omogući da sama slikaju i tako pobede mrak u kome žive. Nije im, dakle, pružio samo mali prst, već obe ruke, zapravo celog sebe! Zajedno su pobedili večnu tminu, jer je dečji um uvek pun šarenih maštarija i svih boja života, koje, u njihovom slučaju, zatvorene, nisu mogle da se oslobode. On im je za to stvorio priliku. Lično sam prisustvovao ovoj čaroliji. To su dirljivi trenuci i obavezno vam izmame suze, ali vas istovremeno ispune i neverovatnom energijom i silom života. Njegova magična radionica snažno je delovala i na mene.

       Voleo bih da se, pre nego što krenete, svojim malim prstom pomirite sa svima s kojima ste možda posvađani i da tako, čistih duša, dođete na veče koje smo nazvali MIRIS BOJA (a kako drugačije?). To veče sigurno neće biti obično! Doći ćete vi, naši dragi gosti, i to čistih duša! Tu će biti i naš gost iz Jordana g. Suhel Bakain, koji će otvoriti svoju samostalnu izložbu slika. A biće tu i deca oštećenog vida iz škole Veljko Radmanović, iz Zemuna. Suhel će nam, sad kao učitelj, pokazati kako on radi sa ovom decom (s kojom se inače sprijateljio još prošle godine, posle njihovog prvog susreta). A ta će deca sada biti slikari koji stvaraju i izlažu svoje radove, u kojima ćete i sami videti bogatstvo njihove obojene razigrane mašte.

       Zažmurite! Zamislite sebe u ambijentu u kome su ukinute one tako česte mračne pojave, kako kaže naš gost, koje stvaraju ljudi. A stvara ih i život. Nećete biti sami. Ne treba da zamišljate da ćete toj deci darovati i ljubav – to će se sigurno dogoditi! A, kao što znate: Ljubav je slepa!

 

                                                                                                                                    Miroslav Radaković

                                                                                                     Autor knjiga Miris boja i Svet je isti

Коментари

Популарни постови са овог блога

ONI SE BUDE

  Oče, grešio sam! Dugo sam istinu skrivao od svih, a najviše od samog sebe. Vi dobro znate da sam ja poznata ličnost. Prepoznaju me na ulici i smaraju za autogram i zajedničku fotografiju. Imam i para, primam nezasluženo visoku umetničku platu, derem marketinške agencija za reklame i snimam programe za poremećenu javnost. Živim kao bubreg u loju. Vi to dobro razumete. Ali da bi me i ostali pravilno razumeli, reći ću da živim kao svaki pop koji ima oko sebe veran narod, pa ga krštava, osvećuje mu kolače i vodicu, a i sahrane, božemiprosti, idu kao u vreme korone.      Verovatno se pitate šta meni uopšte nedostaje. Šta bi to moglo mene da muči? Pa evo da Vam ispovedim.      Poslednjih 12, 13 godina nisam imao baš nikakvih muka. Sve mi je bilo potaman (a nije da nisam primetio da većini popova nije kao meni ili da oni nisu ja). Ne mogu da poreknem ni da su me neki drugovi iz detinjstva zvali da se pojavim u medijima i podržim onu javnost ko...

BUNA PROTIV DAHIJA (moglo je ovako biti)

  – O, Milune! Čuješ li me, Milune! – Ooo, Đorđe, ti li si? – Glavom i bradom. Idemo li na dahije, Milune? – Đorđe moj, znaš da bih ja bez pogovora krenuo, ali – ne mogu! – Zašto, Milune dragi? Kada ćemo ako ne sada. Dahije su odsekle glave svim našim viđenijim ljudima. Ako sad ne ustanemo, mi smo sledeći na redu. – Živka bi mi se naljutila. U nedelju je pozvala bratovljevu rodbinu na ručak, a ti znaš kakva je Živka kad nije po njenom. Gora je od svakog dahije. Mi Slinakovići smo, dobro ti je poznato, uvek bili za pravdu i uz narod, ali ovoga puta... Nemoj, Đorđe, da se naljutiš. Crni Đorđe je otišao do sledeće kuće. Moći ćemo i bez Slinakovića na dahije. Stao je ispred kapije imućne porodice Tenderovića. Tenderovići su bili bogati i uticajni, i nisu propuštali nijednu priliku da istaknu svoju nacionalnu pripadnost, kao i žrtve za svoju zemlju. – Hej, Dragane! Evo ti Đorđe dođe na prag kuće! Dragan Tenderović je otvorio pendžere, ne otvarajući kapiju. – Đorđe, del...

JAJCE

Kao i poslednjih nekoliko godina Beograd je najzagađeniji grad na svetu. Prvaci smo u Evropi po broju umrlih od zagađenja vazduha. Bolesnici i dalje čekaju na skenere, terapije i operacije koje se odlažu. Svake godine Srbija izgubi jedan grad veličine Valjeva. Danas, kao i svaki drugi dan pojaviće se zahtev za pomoć nekom detetu kome je potrebno lečenje za koje država Srbija ne želi da odvoji sredstva. Vlastodršci su i danas potrošili stotine miliona na nameštene tendere za sebe o vašem trošku. Desilo se još jedno ubistvo. Ulice su pune bahatih vozača i kriminalaca kojima zakon ništa ne može….. Danas je Srbin, kao i svako jutro počeo da čačka svoje desno jajce, da bi poslepodne po starom dobrom običaju počeo da češka levo jajce.