MATEMATIKA (autor priče je moj kolega iz turizma i pisac Nebojša Jojić. Njegovu tiražnu knjigu „BUKIRANO“ u izdanju „Lagune“, toplo preporučujem)

 

 U osnovnoj školi u Šušunovcima, nastavnik je sa đacima viših razreda kojih je bilo jedva desetak, vežbao matematiku.

 

"Hajde da napravimo ovakvu računicu", reče nastavnik, "prema izjavi nekadašnje ministarke Udovičiki, od Maja 2015. godine, u državnoj administraciji Srbije tada je bilo zaposleno oko 500 hiljada ljudi, što je očigledno okvirna cifra, jer niko još uvek u Srbiji, dragi moji, slučajno ili namerno,  nema tačan podatak koliko ljudi na ovaj način zarađuje za egzistenciju.

Ali mi ćemo deco, izabrati ovu okruglu cifru radi lakše računice."

 

Ako sada svakog četvrtog zaposlenog (što ne bi mnogo uticalo na ažurnost državnog aparata, pomisli u sebi nastavnik) po slovu zakona pošaljemo na tromesečnu pauzu, molim vas da izračunate koliko bi novca uštedeli, kada bismo mu za to vreme isplaćivali 60% plate, ako je prosečna plata 50.000 dinara.

 

Đaci prilegoše na posao.

Bili su vrlo talentovani i matematika im je dobro išla, mada se mora priznati da je za to nastavnik bio veoma zaslužan.

Uvek im je davao zabavne zadatke.

 

Za Miroslava iz prve klupe, ovaj matematički problem je bio vrlo jednostavan. Svaki četvrti od 500 hiljada, to je 125 hiljada, pa puta 20.000 dinara, što je 40% prosečne plate, to je 2,5 milijarde dinara mesečno, puta 3 meseca, to je 7,5 milijardi!

 

Miroslav podiže ruku i saopšti razredu tačan rezultat.

"Bravo!", pohvali ga nastavnik, "A kada bismo nakon 3 meseca poslali na odmor sledećeg kolegu, pa onda sledećeg, koliki bi to bio iznos na godišnjem nivou", zapita.

 

Ovo je bilo lako, pa lepa Dunja brzo reši zadatak: "30 milijardi dinara!" uzviknu ona.

"Odlično Dunja! E sada mi tu cifru podelite sa 117,5", zamoli profesor učenike.

Perica je sada bio najbrži, a pošto mu je otac držao menjačnicu, shvatio je šta nastavnik želi: "kada zaokružimo na ceo broj, to je sledeća cifra: dvestapedestpetmilonatristadevtnaesthiljadastočetrdestdevet evra"', uzviknu on iz zadnje klupe.

"Tako je! Bravo deco!", obradovao se iskreno nastavnik, preko 255 milona evra, a niko nije izgubio posao!"

 

U tom zazvoni za kraj časa. Nastavnik Zoran Jovanović, bivši profesor ekonomskog fakulteta u Beogradu, uze sunđer i obrisa tablu.

 

Nebojša Jojić

Коментари

  1. За сваки проблем постоји решење, питање је да ли желимо да га нађемо! Интелигенција нам је на завидном нивоу (то стоји) али је штета што је већина користи у погрешне сврхе! Захваљујући халапљивим појединцима(мало их је али су опасни и јаких "леђа" ), полако али сигурно тонемо! Тако се чини! Зашто? Зато што и даље ћутимо, идемо линијом мањег отпора, јер је тако лакше, ваљда, не знам! А само је мало потребно да сви имају све, уз минималне жртве!

    ОдговориИзбриши
  2. Ajde, da testiramo da li nam je inteligencija zaista na tako visokom nivou, kao što mislimo: zašto je na kraju delio sa 117.5? Evo, štopujem čas...

    ОдговориИзбриши
  3. Златна средина! А и ако се узме средњи курс евра, најмање се греши у процени!

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови