Obraćanje jednog nepostojećeg predsednika jedne izmišljene
države
(Svaka sličnost sa stvarnim
ličnostima i događajima je slučajna)
Poštovane podanice i
poštovani podanici,
Ne mogu da vam opišem svoju sreću što i
ove godine mogu da ponovim svoj novogodišnji govor. Ništa se nije promenilo, i ta
me činjenica čini neizmerno zadovoljnim, gotovo ushićenim. Hvala vam što ste i minule
godine, kao i poslednjih trideset – meni, mojoj porodici, mojim najbližim
saradnicima, partijskim drugovima, kumovima, dupeliscima, neradnicima i
neznalicama omogućili da i dalje vladamo, otimamo, krademo i lažemo, te da vas
s najvećim zadovoljstvom maltretiramo.
U početku smo bili oprezni, ubeđeni da
ćete se brzo dozvati pameti. Tada bismo morali da računamo samo na one naše. Ali i ove godine, kao i svake
prethodne, vi ste ćutali! Da li ste glupi ili samo obazrivi – to nas uostalom i
nije mnogo briga. Važno je da smo mi tu gde jesmo, a vi tu gde jeste.
Ako hoćete da budem potpuno iskren s vama,
razni međunarodni savetnici su me upozoravali da se baš toliko ne bahatim. Čak
sam u jednom trenutku hteo i da ih poslušam, ali prosto ne mogu da odolim a da
vas ne ponižavam! Niko mi nije verovao da ovolika količina laži, prostakluka i
lopovluka može da prođe bez ikakvog otpora! Iskreno vam hvala što podižemo
lestvicu naše obesti na nivo za koji ni najveći marketinški stručnjaci i
savetnici najvišeg ranga iz razvijenog sveta nisu verovali da postoji.
Prestali su da me savetuju. Jednostavno su
me pustili da još beskrupuloznije kradem i masnije lažem, da vas u svakoj
prilici potcenjujem i da vam na razne načine uništavam dostojanstvo.
Svetske agencije će, naravno, nastaviti da
mere stepen vaše izdržljivosti. Što se mene tiče, iako sam odavno šampion
sveta, i dalje želim da svake godine postižem još bolje rezultate.
Želim vam srećnu Novu godinu! Božićne
praznike ne slavimo, valjda se zna kad sam se Ja rodio.
Naravno da ćete dobiti povećanje plata, i
da ćemo prvi imati lekove protiv svačega, i da će struja biti jeftinija, i da
ćemo biti prvaci u svemu, i da nikada niste bolje živeli, i da nam standard
vrtoglavo raste, i da je naš zdravstveni sistem najbolji na svetu… Šta da radim,
mnogo volim da lažem! Važno je da mi vi verujete
i da me pritom još i obožavate. O, kako me to pali, nemate pojma!
Podanik je onaj kojim neko raspolaže u svakom
pogledu, kome je neko potčinjen radom, dažbinama, životom, što je u nečijoj
službi, a taj odnos može biti i prema državi (Sinonimi i srodne reči srpskohrvatskoga jezika, Miodrag S. Lalević, Beograd,
1974)
Није узалуд турски султан Сулејман рекао "Не дај Боже да се Срби сложе". Убија ме радозналост: Зашто још није , а пошто није, када ће(доћи до промене) ?! Срби су народ ината, али некако увек на своју штету! Зашто? Српкиња сам, а не разумем!
ОдговориИзбришиPotpisujem komentar. Zbunjen sam, ali ostaje nam da se nadamo. Vredi li?
ОдговориИзбришиВреди итекако! Нада умире последња! Дубоко верујем да је наша нада млада, још увек у повоју, чека да још мало порасте и да ће, када се најмање буду надали, напасти! Само још мало стрпљења нам треба!
Избриши