Пређи на главни садржај

PILULE ZA SREĆU

 

P I L U L E  Z A  S R E Ć U

 

Probudio se. Čekao ga je još jedan naporan dan u kome je sa istog socijalnog tanjira morao da pojede sve uredbe, naredbe, nelogičnosti, gluposti i uvrede. Da li će se ovo ikada završiti? To nije život u kome želim da učestvujem.

Razmišljao je da li da se preseli u neku drugu zemlju u kojoj će sve biti logično, jasno, bez magle, maski, zamračenja... Postoji li takva zemlja? Najviše ga je mučilo to što većina njegovih prijatelja, rođaka, kolega, komšija i ljudi iz njegove bliže i dalje okoline nije imala isti utisak o stvarnosti u kojoj su zajedno živeli.

– Pusti, nemoj o tome da razmišljaš!

– To je tako. Šta ti tu možeš? Ništa. Zato u se i u svoje…

– Razumem te ja, ti si potpuno u pravu, ali koga je briga?

– Dobro, jeste, tako je. Lažu nas. Mnogo. Ali ako ih promenimo, šta će se desiti? Doći će još gori!

Pregažen čovek na pešačkom prelazu! Nije pazio.

Manijak iz teretane istukao ženu na ulici! Verovatno ga je iznervirala ili prevarila.

Ubijen vlasnik menjačnice! Sigurno je nešto muvao.

Melju ljude mašinom za mlevenje mesa! Ma, to se ne dešava običnim ljudima.

Pošaljite poruku na 3030, pomozite deci da se leče! To je samo ponekad, naše zdravstvo je besplatno.

Potpuno slučajno je na društvenim mrežama video ponudu neke njemu nepoznate kompanije. Imali su rešenje svih njegovih problema. Bio je sasvim siguran da je TO ono što mu je potrebno.

„Pomoću naših ružičastih pilula garantujemo da ćemo vam smanjiti koeficijent inteligencije, i to najmanje za 30 poena! Ako je stepen vaše inteligencije nešto iznad 100, samo posle nekoliko dana terapije neće biti veći od 70! A taj nivo vam apsolutno omogućava da budete SREĆNI I ZADOVOLJNI! Problemi koji su vas do sada opterećivali netragom će nestati. S tim stepenom inteligencije i dalje ćete moći koristiti mobilni telefon, gledati televiziju, hraniti se, ogovarati komšije, razmnožavati se... Znaćete i kako da se obučete, a prepoznavaćete i prestižne robne marke. Ali, sve u svemu – bićete novi čovek!

Naše pilule imaju stvarno zanemarljive neželjene reakcije: najverovatnije ćete početi da mrzite svaku različitost; mislićete da ste bolji od ostalih; skoro sigurno će za vas biti presudna pripadnost naciji, religiji i fudbalskom klubu, možda čak i delu grada u kome živite. Ipak, sve je to potpuno nevažno u odnosu na sreću i bezbrižnost koje vas očekuju.

Zato naručite naše tablete još danas."

Raspitivao se da li može da ih dobije preko Amazona i za koje vreme.

U danu koji je počinjao spremao se da ponovo pojede sve s tanjira uvreda, poniženja, naredbi..., dok mu ne stignu spasonosne tablete.

Ako su vam neophodne ružičaste pilule, pošaljite dopis na mejl necudzimejl@gmail.com. Imamo ih u zalihama.

 

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

ONI SE BUDE

  Oče, grešio sam! Dugo sam istinu skrivao od svih, a najviše od samog sebe. Vi dobro znate da sam ja poznata ličnost. Prepoznaju me na ulici i smaraju za autogram i zajedničku fotografiju. Imam i para, primam nezasluženo visoku umetničku platu, derem marketinške agencija za reklame i snimam programe za poremećenu javnost. Živim kao bubreg u loju. Vi to dobro razumete. Ali da bi me i ostali pravilno razumeli, reći ću da živim kao svaki pop koji ima oko sebe veran narod, pa ga krštava, osvećuje mu kolače i vodicu, a i sahrane, božemiprosti, idu kao u vreme korone.      Verovatno se pitate šta meni uopšte nedostaje. Šta bi to moglo mene da muči? Pa evo da Vam ispovedim.      Poslednjih 12, 13 godina nisam imao baš nikakvih muka. Sve mi je bilo potaman (a nije da nisam primetio da većini popova nije kao meni ili da oni nisu ja). Ne mogu da poreknem ni da su me neki drugovi iz detinjstva zvali da se pojavim u medijima i podržim onu javnost ko...

BUNA PROTIV DAHIJA (moglo je ovako biti)

  – O, Milune! Čuješ li me, Milune! – Ooo, Đorđe, ti li si? – Glavom i bradom. Idemo li na dahije, Milune? – Đorđe moj, znaš da bih ja bez pogovora krenuo, ali – ne mogu! – Zašto, Milune dragi? Kada ćemo ako ne sada. Dahije su odsekle glave svim našim viđenijim ljudima. Ako sad ne ustanemo, mi smo sledeći na redu. – Živka bi mi se naljutila. U nedelju je pozvala bratovljevu rodbinu na ručak, a ti znaš kakva je Živka kad nije po njenom. Gora je od svakog dahije. Mi Slinakovići smo, dobro ti je poznato, uvek bili za pravdu i uz narod, ali ovoga puta... Nemoj, Đorđe, da se naljutiš. Crni Đorđe je otišao do sledeće kuće. Moći ćemo i bez Slinakovića na dahije. Stao je ispred kapije imućne porodice Tenderovića. Tenderovići su bili bogati i uticajni, i nisu propuštali nijednu priliku da istaknu svoju nacionalnu pripadnost, kao i žrtve za svoju zemlju. – Hej, Dragane! Evo ti Đorđe dođe na prag kuće! Dragan Tenderović je otvorio pendžere, ne otvarajući kapiju. – Đorđe, del...

KAO GROM IZ VEDRA NEBA (Srpska priča strave i užasa)

  Kad se rodio Cobe, grom iz vedra neba pogodio je glogovo drvo u parku blizu porodilišta. Drvo se zapalilo i izgorelo, a silina udara uplašila je porodilje. Prema svedočenju jedne babice, a tu priču je Cobetova majka godinama prepričavala – sva deca su zaplakala, osim Cobeta. On se osmehivao.         Cobe je na prvi pogled bio dete kao i svako drugo. Međutim, neki njegovi postupci, a i događaji koji su ih pratili, bili su, blago rečeno – čudni! Imao je već četiri godine, ali se još nije odvajao od majčine sise. Radovao se i smejao isključivo kad bi video da neko prosi ili je u invalidskim kolicima. S drugom decom se nije mnogo družio, a igračke ga uopšte nisu zanimale. Devojčicama je krao lutke i otkidao im glave, ali dečkićima ništa nije lomio – zbog lošeg iskustva: naime, drugaru u obdaništu namerno je jednom slomio točkove na autiću , nakon čega mu je ovaj njime slomio nos! Ukor je, začudo, dobio drugar, a nastavnici su se do neba izvinjaval...