Пређи на главни садржај

SISANJE

     „Odvojio se od sise kad je napunio 33 godine!“ – bio je veliki naslov u najtiražnijim dnevnim novinama u jednoj maloj zemlji na južnom moru. Ovu senzacionalnu vest državljani te zemlje primili su s velikom zebnjom i nevericom. Uznemireno su se pitali da li je ovo uopšte stvaran događaj i je li takvo nešto uistinu moguće.

– Da se nije oženio? – zabrinuto je pitala komšinica komšinicu na pijaci.

 Nije. Mislim da prvi put čujem da se neoženjeni sin tek tako odvaja od majke. Kako je

tvoj sin?

– Dobro je. Juče mi je slabo ručao, bojim se da se ne razboli. Sad spava. Kad se probudi

 posle podne, zamoliću ga da nešto pojede.

– Jede li zeleniš?

– Jede, kako da ne, ali jedino onaj koji mu majka skuva.

– Isto tako i moj sin. Voli spanać, ali moram da ga kuvam samo s punomasnim mlekom

i malo putera.

– Da su nam naša deca živa i zdrava. Dođi sledeće nedelje, slavimo mu 42. rođendan.

– Srce maleno, zar već 42! Kako vreme brzo prolazi…

Članak je uznemirio mnoge majke, koje su bile prestrašene mogućnošću da bi i njihovi sinovi mogli da prestanu da sisaju u tridesettrećoj godini. Sama pomisao da će morati sami da žive, bez njihove zaštite, neizmerno ih je užasavala. Kako će sami da kuvaju? Zar će morati da prihvate bilo kakav posao da bi mogli sami da plate stan? Nisu one rađale sinove da bi se oni zverski mučili u nepredviđenim životnim talasima i okolnostima i da se tako mladi i neiskusni moraju odvojiti od majke. Barem da su oženjeni.

Oženili bi se oni, ali kojom? Da li bi ta žena znala da skuva spanać s punomasnim mlekom i tačno onoliko putera koliko njen sin voli? Da li će ga ona čekati do kasno u noć? Da li će ga obavezno pitati da li je gladan? Spremiti krevet iza njega? Neće! Polako će ga sve te udavače uvlačiti u kućne poslove i sigurno tražiti čak i da im pomognu u čišćenju kuće. Oženili bi se oni, ali one koje su za njih prave nisu se rodile.

U redakciji poznatih dnevnih novina telefon se usijao od poziva. Stotine majki u ovoj državi na južnom moru zapretilo je tužbama i krivičnim prijavama ako se takvi naslovi i članci ne zabrane. Uznemiravaju ih i vređaju njihovo dostojanstvo.  

Sutradan su iste novine, na celoj strani, krupnim slovima, objavile izvinjenje zbog nedoličnog članka. A sudbinu onog tridesettrogodišnjaka objasnila je njegova majka svojim saopštenjem:

„Naš divni sin, naš junak i ponos, odvojio se od majke u svojoj 33. godini! Postao je ministar!“

    Posle ovakvog objašnjenja, strasti su se smesta smirile. Sinovi su mirno nastavili da sisaju svoje majke.

    Dok ne pređu na nas.


Коментари

Популарни постови са овог блога

ONI SE BUDE

  Oče, grešio sam! Dugo sam istinu skrivao od svih, a najviše od samog sebe. Vi dobro znate da sam ja poznata ličnost. Prepoznaju me na ulici i smaraju za autogram i zajedničku fotografiju. Imam i para, primam nezasluženo visoku umetničku platu, derem marketinške agencija za reklame i snimam programe za poremećenu javnost. Živim kao bubreg u loju. Vi to dobro razumete. Ali da bi me i ostali pravilno razumeli, reći ću da živim kao svaki pop koji ima oko sebe veran narod, pa ga krštava, osvećuje mu kolače i vodicu, a i sahrane, božemiprosti, idu kao u vreme korone.      Verovatno se pitate šta meni uopšte nedostaje. Šta bi to moglo mene da muči? Pa evo da Vam ispovedim.      Poslednjih 12, 13 godina nisam imao baš nikakvih muka. Sve mi je bilo potaman (a nije da nisam primetio da većini popova nije kao meni ili da oni nisu ja). Ne mogu da poreknem ni da su me neki drugovi iz detinjstva zvali da se pojavim u medijima i podržim onu javnost ko...

BUNA PROTIV DAHIJA (moglo je ovako biti)

  – O, Milune! Čuješ li me, Milune! – Ooo, Đorđe, ti li si? – Glavom i bradom. Idemo li na dahije, Milune? – Đorđe moj, znaš da bih ja bez pogovora krenuo, ali – ne mogu! – Zašto, Milune dragi? Kada ćemo ako ne sada. Dahije su odsekle glave svim našim viđenijim ljudima. Ako sad ne ustanemo, mi smo sledeći na redu. – Živka bi mi se naljutila. U nedelju je pozvala bratovljevu rodbinu na ručak, a ti znaš kakva je Živka kad nije po njenom. Gora je od svakog dahije. Mi Slinakovići smo, dobro ti je poznato, uvek bili za pravdu i uz narod, ali ovoga puta... Nemoj, Đorđe, da se naljutiš. Crni Đorđe je otišao do sledeće kuće. Moći ćemo i bez Slinakovića na dahije. Stao je ispred kapije imućne porodice Tenderovića. Tenderovići su bili bogati i uticajni, i nisu propuštali nijednu priliku da istaknu svoju nacionalnu pripadnost, kao i žrtve za svoju zemlju. – Hej, Dragane! Evo ti Đorđe dođe na prag kuće! Dragan Tenderović je otvorio pendžere, ne otvarajući kapiju. – Đorđe, del...

KAO GROM IZ VEDRA NEBA (Srpska priča strave i užasa)

  Kad se rodio Cobe, grom iz vedra neba pogodio je glogovo drvo u parku blizu porodilišta. Drvo se zapalilo i izgorelo, a silina udara uplašila je porodilje. Prema svedočenju jedne babice, a tu priču je Cobetova majka godinama prepričavala – sva deca su zaplakala, osim Cobeta. On se osmehivao.         Cobe je na prvi pogled bio dete kao i svako drugo. Međutim, neki njegovi postupci, a i događaji koji su ih pratili, bili su, blago rečeno – čudni! Imao je već četiri godine, ali se još nije odvajao od majčine sise. Radovao se i smejao isključivo kad bi video da neko prosi ili je u invalidskim kolicima. S drugom decom se nije mnogo družio, a igračke ga uopšte nisu zanimale. Devojčicama je krao lutke i otkidao im glave, ali dečkićima ništa nije lomio – zbog lošeg iskustva: naime, drugaru u obdaništu namerno je jednom slomio točkove na autiću , nakon čega mu je ovaj njime slomio nos! Ukor je, začudo, dobio drugar, a nastavnici su se do neba izvinjaval...